Jeste li imali blisko iskustvo sa smrću i kako bi ga opisali?

Prije par godina, imala sam tezu prometnu, frontalku i totalku.

Cesto sam cula da ljudi kazu da im se “zivot odvrtio” pred ocima u takvoj situaciji, ali meni nije, samo mi je jos danas fascinantan nacin na koji pamtim taj dogadaj.

Od sekunde kad sam vidjela da auto ide u mene i da nema spasa i sto sam u toj sekundi pomislila (znaci to je sad to i gotovo) do pistajuceg zvuka valjda svega sto moze pistati u trenutku udara do otvaranja zracnog, odurnog mirisa paljenja i lima i dima. Vjerujem da je sam udarac i sve to skupa trajalo mozda sekundu-dvije, a meni je u glavi i pamcenju kao slow motion.

Ono sto me i danas tjesi je to da apsolutno nikakvu bol iako teze ozljedena nisam osjecala niti u trenutku sudara, a ni jos dobrih pola sata nakon.